Discussion
Zabranjeno pušenje je bosanskohercegovačka rock skupina osnovana u Sarajevu 1980. godine. Glazbeni stil skupine uglavnom se sastoji od osebujnog garažnog rock zvuka s utjecajima narodne glazbe, često s inovativnom produkcijom i složenim pripovijedanjem. Sastav trenutačno ima pet članova, i to su suosnivač skupine, pjevač i gitarist Davor Sučić, dugogodišnji bubnjar skupine Branko Trajkov, gitarist Toni Lović, bas-gitarist Dejan Orešković, te violinist i klavijaturist Robert Boldižar. Band je nastao suprotno tada prevladavajućem jugoslavenskom punk rocku i novom valu, usko povezana s kulturnim pokretom Novi primitivizam i radio i televizijskom satiričnom i humorističnom emisijom Top lista nadrealista. Tijekom osamdesetih godina Zabranjeno pušenje je bila jedna od najznačajnijih glazbenih pojava na prostoru nekadašnje Jugoslavije, imali su izuzetno posjećene koncerte i prodali su na stotine tisuća ploča. Mnogo puta su došli u nevolje s komunističkim vlastima zbog svoje, obično blage i suosjećajne kritike socijalističkog sustava i navike otvaranja pitanja koja su u to vrijeme bila osjetljiva. Prvi sastav skupine, u početku poznat kao Pseudobluz Band Zabranjeno Pušenje, činili su gitarist Davor Sučić (Sejo Sexon) i pjevač Nenad Janković (Nele Karajlić), bubnjari Zenit Đozić (Fu-Do) i Predrag Rakić (Šeki Gayton), bas-gitarist Mladen Mitić, klavijaturisti Dražen Janković (Seid Mali Karajlić) i Zoran Degan, saksofonist i flautist Ognjen Gajić i gitarist Mustafa Čengić (Mujo Snažni). Njihov debitantski studijski album Das ist Walter (1984.) u početku je objavljen u malom tisku, a u konačnici prodan u 100.000 primjeraka, postavio je rekord za prekoračenje početnog izdanja za 30 puta. Njihov sljedeći album Dok čekaš sabah sa šejtanom (1985.), također u izdanju zagrebačkog Jugotona, bojkotirali su glavni mediji zbog problema s komunističkim vlastima. Godine 1986. Rakić, Mitić i Čengić odlučili su napustiti skupinu, a pridružili su se bubnjar Faris Arapović, bas-gitarist Darko Ostojić (Minka), gitarist Predrag Kovačević (Kowalski) i klavijaturist Jadranko Džihan.[1] Tijekom druge polovice osamdesetih godina s novom postavom skupina je objavila dva albuma Pozdrav iz zemlje Safari (1987.) i Male priče o velikoj ljubavi (1989.) u izdanju sarajevskog Diskotona. Tijekom 1992. godine, nakon početka rata u Bosni i Hercegovini, Nenad Janković se seli u Beograd gdje nastavlja karijeru sa sastavom pod imenom Nele Karajlić & Zabranjeno pušenje (kasnije Emir Kusturica i The No Smoking Orchestra), a Sučić i drugi članovi se ponovno okupljaju u Sarajevu, koristeći izvorno ime, nastavljaju rad skupine[2] objavljujući peti studijski album Fildžan viška (1997.) s izmijenjenom postavom. Sastav 1990-ih pored Sučića čine i vođa Novog primitivizma Mirko Srdić (Elvis J. Kurtović), pjevač Marin Gradac, gost s albuma iz 1987. Predrag Bobić (Bleka), gitarist Sejo Kovo i violinist Bruno Urlić. Nakon jednog privremenog bubnjara, Branko Trajkov dolazi u skupinu 1996. godine. Isti sastav je snimio i šesti album Agent tajne sile (1999.). Godine 2000. Srdić, Kovo i Gradac su napustili sastav, a gitarist i producent Dragomir Herendić se pridružio i nastupio na njihovom narednom albumu Bog vozi Mercedes (2001.). Pet godina kasnije izlazi novi album Hodi da ti čiko nešto da! (2006.). Sredinom 2000-ih, Herendić, Bobić i Urlić odlučili su napustiti skupinu, a gitarist Toni Lović, basist Dejan Orešković i violinist Robert Boldižar došli su na njihova mjesta. Deveti studijski album skupine Muzej Revolucije (2009.) objavljen je istog dana u gotovo svim bivšim jugoslavenskim republikama na obljetnicu Oktobarske revolucije. Skupina je objavila svoj jubilarni deseti studijski album, Radovi na cesti, 2013. godine. Jedanaesti studijski album Šok i nevjerica je objavljen 2018. godine. Razdoblje (1990.–1995.) Odnos između vodećeg dvojca benda Davora Sučića i Nenada Jankovića, postaje sve hladniji početkom 1990., posebno za vrijeme velike turneje s Bombaj štampom i Top listom nadrealista tako da je turneja, iako izuzetno komercijalno uspješna, samo pogoršala njihov razlomljeni poslovni i prijateljski odnos.Skupina staje s radnom krajem ljeta 1990. kada Sučić obavještava Jankovića da više nije zainteresiran za suradnju s njim. Tako da su Sučić kao i Darko Ostojić i Faris Arapović napustili bend više zbog različitih pogleda na viziju benda nego zbog razlika u političkim pogledima na jugoslavensko vodstvo s kraja 1980-ih. to vrijeme, Sučić i Ostojić rade na solo projektu za Diskoton, ali taj studijski album nije objavljen zbog početka rata u Bosni i Hercegovini. Arapović se pridružio sarajevskom alternativnom rock bendu Sikter. Nakon početka rata u travnju 1992. godine Janković se seli u Beograd gdje nastavlja karijeru sa sastavom pod imenom Nele Karajlić & Zabranjeno Pušenje (kasnije preimenovan u The No Smoking Orchestra), dok u opsjednutom Sarajevu ostaju Sučić, Mirko Srdić, Zenit Đozić, Boris Šiber i dizajner omota albuma Zabranjenog pušenja Srđan Velimirović te pokreću ratno izdanje Top liste Nadrealista. Krajem lipnja iste godine Top liste Nadrealista počela je raditi 15-minutne radio emisije. U kolovozu 1993. godine nakon 50 radijskih emisija, skupina je snimila i emitirala četiri televizijske epizode. S dolaskom struje u Sarajevu Top lista Nadrealista počinje sa scenskom, glazbenom i video produkcijom. Sučić je producirao glazbu za TV seriju i kazališnu predstavu TLN Live koju je na besplatnim nastupima vidjelo 20.000 sarajlija. Nakon rata, Sučić se preselio u Zagreb, gdje je živio neko vrijeme. Kasnije se vratio u Sarajevo i zajedno s Srdićem, koji je povremeno radio na pjesmama benda i gostovao na koncertima, obnovio Zabranjeno pušenje. Nakon ponovnog spajanja benda 1996. godine Srdić i Sučić paralelno s pripremanjem albuma rade i na nastupima Top liste Nadrealista, koja nakon ratnog iskustva u BiH pa sve do 1998. godine radi preko 300 nastupa pod pokroviteljstvom USAID-a po BiH, Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Austriji, Danskoj i Švicarskoj. Razdoblje (1996.–2001.) Godine 1996. Sučić i Srdić skupa s članova pratećeg benda Top liste Nadrealista i njenim članovima kao što su Sejo Kovo, Đani Pervan, Dušan Vranić i Samir Ćeramida postaju jezgra nove postave benda. U to vrijeme bend radi na svom novom studijskom albumu. Tako se peti album Zabranjenog pušenja Fildžan viška izdaje 1997. godine u izdanju Dallas Recordsa i Nimfa Sounda. Sučić je uz pomoć Srdića napisao sve pjesme te producirao album. S ovog albuma predstavljena su četiri singla, i to "Možeš imat' moje tijelo", "Mile Hašišar", "Pubertet" i naslovna pjesma "Fildžan viška" za koje su snimljeni i videospotovi koje su producirali sami članovi skupine. Produkcijsko iskustvo iz TLN-a pokazalo se dragocjenim u snimanju spotova, koji bivaju vrlo dobro ocijenjeni u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji gdje je skupina redovito nastupala. Na promotivnoj turneji su pored spomenutih Sučića i Srdića su sudjelovali i Predrag Bobić, Zoran Stojanović, Nedžad Podžić, Marin Gradac, Bruno Urlić i Branko Trajkov, a povremeno i Samir Ćeramida i Đani Pervan. Ista postava je 1998. godine realizira i prvi uživo koncertni album Hapsi sve!, snimljen 17. listopada 1997. godine u zagrebačkom Domu sportova sa Dariom Vitezom, novim menadžerom skupine, u ulozi organizatora koncerta i izvršnog producenta albuma.[1] Početkom 1999. godine, neposredno nakon završetka promotivne turneje za Fildžan viška, započelo je pisanje pjesama za sljedeći album benda u Olimpijskom centru Bjelolasica u Gorskom kotaru. Album Agent tajne sile je snimljen u Rent-A-Cow studiju u Amsterdamu, Nizozemska, u ožujku 1999. godine, a producirali su ga Sučić i Zlaja "Jeff" Hadžić. Agent tajne sile objavljen je u lipnju 1999. u izdanju TLN-Europa, neovisne izdavačke kuće koju je osnovao Sučić. Sa albuma su izbačena četiri singla; "Pos'o, kuća, birtija", naslovni "Agent tajne sile", "Jugo 45" and "Pupoljak". Treći singl s albuma, pjesma "Jugo 45" odmah je zasjela na najviša mjesta ljestvica hitova u BiH i Hrvatskoj. Skupina je odmah po izlasku albuma krenula na promotivnu turneju u sastavu: Sučić, Srdić, Gradac, Bobić, Urlić, Dragomir Herendić i Trajkov. Međutim, naporni ritam turneje kao i druge obveze vrlo brzo dovode do toga da skupinu napuštaju Gradac i Srdić. Gradac završava Muzičku akademiju u Sarajevu i pridružio se orkestru Radija Sarajeva, dok je Srdić počeo pisati svoj solo album. Početkom 2000. bend ponovo odlazi na Bjelolasicu gdje organizira home studio te u mjesec dana, u vlastitoj produkciji, priprema materijal za naredni album Bog vozi Mercedes. U međuvremenu bend je dobio novog člana, udaraljkaša Albina Jarića, poznatiji kao Jimi Rasta, koji je ranije radio s glazbenicima kao što su Dave Stewart i Eric Clapton. Novi album Bog vozi Mercedes je sniman u improviziranim studijima u Bjelolasici i Ivanić Gradu od ožujka do lipnja 2001. godine. Album je bio zamišljen kao odmak od velikih glazbenih projekata tako da nitko nije očekivao da će to postati najprodavanjii album Zabranjenog pušenje nakon rata, koji se prodao u više od 35.000 primjeraka. Album je objavljen u prosincu 2001. godine u izdanjima TLN-Europa i Menarta. Sučić je napisao i producirao četiri videospota, od ukupno šest objavljen Za pjesmu "Arizona Dream" bend je osvojio nagradu Davorin za najbolju rock pjesmu 2002. godine. Koncertna turneja benda za promociju njihovog sedmog studijskog albuma imala je 250 koncerata. Godine 2001. članovi benda sudjeluju u jednom društvenoodgovornom projektu gdje su organizirali glazbene radionice za djecu i mladež koji su bili žrtve mina. Projekt su podržala veleposlanstva Kanade, Norveške i SAD-a u Zagrebu. Danas Godine 2012. Sučić i Lović napisao i producirao deset novih pjesama koje su se našle na desetom studijskom albumu. Dana 10. listopada 2013. godine objavljen je album Radovi na cesti u izdanju Croatia Recordsa i Dallas Recordsa. Album nailazi na većinu pozitivnih kritika od strane kritičara. Ovjeljuje se i šest singlova: "Boško i Admira", "Ti voliš sapunice", "Tri kile, tri godine", "U Tvoje ime", "Klasa optimist" i "Kafana kod Keke". Dana 28. prosinca 2013. godine Sučić i Zabranjeno pušenje proslavili su 30. obljetnicu rada benda sa svojim fanovima na koncertu u Skenderiji u Sarajevu.[39][40] Gosti na koncertu su Halid Bešlić, skupina Arabeske, te bivši članovi skupine Darko Ostojić (Minka), Samir Ćeramida, Jadranko Džihan, te Zenit Đozić (Fu-do). U siječnju 2016. godine bendu se pridružila saksofonistica i flautistica Lana Škrgatić. Kao nova članica skupine, Škrgatić se pojavljuje po prvi puta u videospotu za peti singl "Klasa optimist". Klavijaturist Paul Kempf odlučio je napusititi bend početkom 2017. godine. Tijekom 2017. godine bend je imao nastupe na novosadskom festivalu EXIT 2017, kao i a na beogradskom Beer Festu. Krajem listopada 2018. godine skupina je objavila svoj jedanaesti studijski album, Šok i nevjerica. Najviše pjesama su napisali i producirali Sejo Sexon i Toni Lović. Kao gosti na ovom albumu pojavljuju se tuzlanska reperica Sassja te sarajevski pjevač i skladatelj Damir Imamović. U listopadu je objavljen i videospot za singl pod nazivom "Irska". Turneja kojom se promovira novi studijski album skupine, a koja će kulminirati 29. prosinca 2018. godine koncertom u sarajevskoj Skenderiji, započela je nastupima u Beogradu i Zagrebu. Promotivna turneja je započela u Beogradu koncertom održanim 29. listopada 2018. godine.Sarajevskim koncertom na kojem su gosti bili Zele Lipovača i Alen Islamović obilježeno je i 35 godina karijere ove skupine. Početkom listopada 2019. godine skupina je krenula na svjetku turneju kojom je obilježeno 35 godina od objavljivanja njihovog prvog studijskog albuma. Tom prigodom održana su četiri koncerta u Kanadi, tri u Australiji, kao i tri u Sjevernoj Europi. Istom prigodom održani su koncerti u Zagrebu i Splitu sredinom listopada 2019. Predgrupa na splitskom i zagrebačkom koncertu bio je zagrebački punk rock sastav Mašinko, a gosti su bili Predrag Bobić (Bleka), Mustafa Čengić (Mujo Snažni), te Dražen Žerić iz Crvene jabuke . U studenom 2019. godine Škrgatić je napustila skupinu kako bi se priključila jednom ženskom glazbenom sastavu. Diskografija Studijski albumi Das ist Walter (1984.) Dok čekaš sabah sa šejtanom (1985.) Pozdrav iz zemlje Safari (1987.) Male priče o velikoj ljubavi (1988.) Fildžan viška (1997.) Agent tajne sile (1999.) Bog vozi Mercedes (2001.) Hodi da ti čiko nešto da! (2006.) Muzej Revolucije (2009.) Radovi na cesti (2013.) Šok i nevjerica (2018.)
0